Zajednička pričuva

Člankom 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definiran je pojam zajednička pričuva kao temeljni prihod stambene zgrade za potrebe njenog održavanja zajedničkih

dijelova i uređaja.

Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici nekretnine tj. stambene zgrade, odnosno upravitelj kojeg su zajednički izabrali na osnovu ugovora o upravljanju.

Suvlasnici pričuvu uplaćuju na račun koji se u tu svrhu otvara, a u skladu sa određenim godišnjim ili višegodišnjim programom upravljanja.

Vrste zajedničke pričuve

Minimalna zajednička pričuva (u prinudnoj upravi) - naplaćuje se svim zgradama koje su u prinudnoj upravi, odnosno tamo gdje suvlasnici nisu sklopili međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju sa upraviteljem. Minimalna financijska sredstva koja su dužni uplaćivati iznose 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela u vlasništvu nekretnine godišnje, točnije 1,53 kune po kvadratnom metru mjesečno. (Etalonska vrijednost 3.400,00 Kn) / 12 mj. = 283,33 Kn * 0,54 % = 1,53 Kn/mj.
Ugovorena zajednička pričuva - Suvlasnici sklopili međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju s izabranim upraviteljem, dogovaraju visinu zajedničke pričuve prema financijskim mogućnostima i potrebama održavanja zajedničkih dijelova zgrade, što ugrađuju u godišnji program upravljanja.

Račun zajedničke pričuve stambene zgrade

Upravitelj kojeg su suvlasnici izabrali i s njim potpisali ugovor o upravljanju dužan je otvoriti poseban račun za prikupljanje sredstva zajedničke pričuve za svaku stambenu zgradu , te osigurati točna izvješća o stanju zajedničke pričuve

(Ne)plaćanje pričuve

Jedan od najvažnijih uvjeta za nesmetano funkcioniranje zgrada je plaćanje pričuve. To znači da upravo ispunjavanjem te obveze, koja je definirana Zakonom vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96), suvlasnici omogućuju redovno održavanje zgrade, a time i poboljšanje kvalitete življenja u njoj. Kako je riječ o zajedničkim sredstvima, oni sami odlučuju o visini tog iznosa kao i o načinu korištenja, a takve odluke donose temeljem natpolovične suglasnosti, gledano prema visini suvlasničkog udjela (kvadraturi), a ne prema broju osoba.

Znači, kod pričuve je bitno da njezin iznos osigurava izvođenje potrebnih radova na zgradi. U slučaju nužnosti većih sanacija (pročelja, krova, dizala…), a na zajedničkom računu zgrade ne postoje dostatna sredstva, GSKG suvlasnicima predlaže povećanje pričuve te mogućnost povoljnog kreditiranja. Tu je važno istaknuti da se takvi radovi mogu izvesti samo u slučaju da suvlasnici osiguraju potreban iznos, o čemu također odlučuju natpolovičnom većinom.

No, unatoč činjenici da je plaćanje pričuve zakonski regulirano, većina upravitelja se u praksi i dalje susreće s problemom nerazumijevanja i neprihvaćanja te obveze.

Iako GSKG, kao najveći upravitelj koji održava preko 173.000 stambenih, poslovnih i garažnih prostora, ima zadovoljavajuću uspješnost naplate, nažalost i dalje ima onih koji zanemaruju tu obvezu, zaboravljajući da time prvenstveno štete ostalim suvlasnicima i redovitim platišama. Ali i sebi samima jer u konačnici, temeljem Ovršnog zakona, tu obvezu moraju podmiriti.

U slučaju da pojedini suvlasnici ne plaćaju pričuvu, GSKG provodi sljedeće mjere:

kontinuirano opominjanje dužnika - provodi se svaki mjesec tako da se na redovitim nalozima za plaćanje (uplatnicama) naznačuje postojeći dug i stanja na određeni datum,
opomene pred ovrhu - šalju se svim dužnicima jednom godišnje, prije pokretanja postupka prisilne naplate i odnose se na dugovanja za prethodnu godinu,
prisilna naplata pričuve - pokreće se nakon neuspješnih opomena tako da javni bilježnik dostavlja rješenje o ovrsi. U slučaju da to ne uspije, tada se u suradnji s drugim institucijama provodi detaljna provjera podataka o dužniku kako bi se u konačnici mogla provesti naplata postojećeg dugovanja.

Ako dužnik uloži prigovor temeljem rješenja o ovrsi, prekida se taj postupak i pokreće parnica.